Povijesni pregled poljoprivrednog razvoja

Hitovi: 3943

Prvi pokušaj da se od malarične močvarne doline napravi obradiva površina bio je u razdoblju 1881.-1889., kada je reguliran tok Neretve od Ploča do Metkovića, ali zemljište pritom nije meliorirano. Pokušaji pretvaranja tla u obradivo zasnivalo se na nanošenju plodnoga mulja rijeke na močvarna područja (tzv. kolmacija) prolazom mulja kroz tzv. "tumbine" u nasipima koji su izgrađeni tijekom regulacije toka. Princip kolmacije nije se pokazao učinkovitim, te su stanovnici sami pokušali močvarno tlo pretvoriti u obradivu površinu tzv. jendečenjem, koje je prvi oblik melioracija u dolini Neretve. Jendečenje je prokopavanje kanala (jendeka) i gomilanje sedimenta na česticama koje su tako izdignute iznad razine vode, iznad utjecaja mora. Jendeci su uvijek iskopavani okomito na tok rijeke. Ova je djelatnost uzrokovala pojavu „kazetnog“ krajobraza delte Neretve po kojem je ona danas i prepoznatljiva. Godine 1959. osnovano je državno poduzeće PIK „Neretva“ u Opuzenu kojemu je bilo dodijeljeno državno i djelom nacionalizirano zemljište. Tada počinje najintenzivnija preobrazba delte, uz pomoć stručnjaka FAO-a, koja je trajala do 80-ih godina XX. stoljeća kada su u većoj mjeri završene suvremene melioracije. Melioracije su bile temeljene na isušivanju močvara, zatvaranju rukavaca i navodnjavanju. Tim melioracijama uređeno je 5 376 ha površina, od čega je 66% bilo u društvenom, a 34% u privatnom vlasništvu (stanje 1978 g.). Poljoprivredna površina u 1992. iznosila je 18 200 ha, od čega 39% u državnom vlasništvu, iako nije na svim površinama bila organizirana poljoprivredna proizvodnja. Ukupna obradiva površina iznosi 6 195 ha u 1992. godini. Tada su najveći dio obradivih površina bile oranice i vrtovi (72%), dok je pod voćnjacima bilo 13% površine. U 1992. od korištenih površina, 49% činilo je povrće (rajčica, krumpir, kupusnjače itd.), a uzgaja se još kukuruz, pšenica, jabuke, šljive. Iako je maslina tradicionalno prisutna, od 60-tih godina njihov broj se neprestano smanjuje. Zbog prirodnih pogodnosti (mediteranska klima i pogodno tlo), te potražnje na tržištu, povećao se uzgoj agruma, naročito mandarina, koji se od 16 500 stabala u 1967. g. popeo na 400 000 stabala u 1997. godini.