Login



  1. JESTE LI ZNALI ?
  2. 1
  3. 2
  4. 3
  5. 4
  6. 5
  7. 6
  8. 7
  9. 8
U delti Neretve je dosada utvrđeno oko 820 vrsta bilja, što čini oko 15% hrvatske vaskularne flore...
Najveće bogatstvo same Delte nalazi se u raznolikosti ptica. Ukupno je do sada zabilježeno 311 vrsta, od kojih je 116 gnjezdarica (35 vodarica).
Jedinstvena je i vrlo raznolika fauna riba delte Neretve sadrži oko 150 vrsta - i to i slatkovodnih i morskih...
Većina do 53 vrste faune sisavaca je zaštićena ili strogo zaštićena...
U području donje Neretve zabilježeno je 17 vrsta gmazova i sedam vrsta vodozemaca...
Broj zabilježenih leptira u dolini rijeke Neretve iznosi 40-45% potencijalne faune, za koju se pretpostavlja da ima između 400 i 500 vrsta...
Prvo sustavno istraživanje podzemne faune neretvanskog područja proveo je B. Jalžić sa suradnicima 1995. i 1996. godine - istražena su 32 lokaliteta sa 76 otvora. Većina speleoloških objekata činile su jame...
Delta Neretve obiluje kulturno-povijesnom baštinom, te su po cijeloj Delti prisutni ostaci brojnih spomenika, mozaika, gradskih zidina i sl. iz rimskoga razdoblja i poslije...
Arheološke iskopine i ostatci pronađeni su u Vidu, Opuzenu, Baćini, Kula Norinska, Gračine, Čapljini...
next
prev

JEGULJA – zaštitni znak Neretve

JeguljaEuropska jegulja (lat. naziv Anguilla anguilla, nar. nazivi kajman, anguja, kraćica, angujača) je migratorna vrsta. Jegulje se mrijeste u moru nakon čega se seli u slatke vode gdje odrastaju i postižu spolnu zrelost (min. tri godine) prije no što se još jednom vrati u vode svijetskih oceana. Jegulja je zbog svega toga jedna od najtajansvenijih riječno – morskih životinja, čiji je curriculum vitae pun nedokučivih i neistraženih enigmi. Poput svih drugih slatkovodnih vrsta jegulje, životni ciklus ovisi o toplim tropskim strujama prema kopnu. Gdje nema takvih struja, kao što je Zapadna obala Južne Amerike, tu nema ni jegulje. Općenito se smatra da europska jegulja ispušta svoju ikru u Sargaškom moru, gdje stiže nakon migracionog puta. Na tom putu ona ništa ne jede tj. živi asketskim životom. Za ilustraciju takvom asketskom životu može navest jedna zanimljivost načina života ljudi u Neretvi;

„... u stara doba su običavali jegulju ubacivati u gustirne ( čatrnje) kao svojevrsnog higijeničara pitke vode, gdje bi proždirala sve eventualne crviće i druge nametnike. Nisu je dohranjivali, a ona je na dnu gustirne ispod kakve kamene ploče postavljene na tri do četiri kamena znala proživjeti i do 30 godina.“

Taj atavistički nagon koji dovodi jegulju do jedinog mrijestilišta europske i američke jegulje, je nešto fascinantno i neobjašnjivo i u toj mjeri nepojmljivo samim tim što ne postoji nijedan dokaz da je nitko ulovio odraslu jegulju u Atlantskom oceanu, na njenom selidbenom putu u Sargaško more. Bez obzira na te nedorečenosti u poznavanju životnog ciklusa jegulje, ona u Sargaškom moru izbacuje po nekoliko stotina tisuća oplođenih jajašaca, iz kojih se izvale plosnate ličinke nimalo nalik roditeljima. Po izvršenoj biološkoj zadaći – roditelji se ne vraćaju u rijeke u kojima su čitav život proboravile jer ugibaju. Ali zato njezine larve (leptocephali) nose tople morske struje tijekom trogodišnjeg putovanja preko Sjevernog Atlantika do Europe. Larve se pretvaraju u riblju mlađ na Kontinentalnoj ploči prije no što se presele unutar kontinenta. Moguće je da jeguljama treba i nekoliko godina da dostignu zrelost u vodama umjerenog pojasa. Ima nekih podataka koji ukazuju na to da su neki veliki primjerci zrelih ženki jegulje stariji od 20 godina, jegulja koje naseljavaju područje dele Neretve.

HIPPUS.hr

Select style: Red Brown