JEGULJA – zaštitni znak Neretve

Europska jegulja (lat. naziv Anguilla anguilla, nar. nazivi kajman, anguja, kraćica, angujača) je migratorna vrsta. Jegulje se mrijeste u moru nakon čega se seli u slatke vode gdje odrastaju i postižu spolnu zrelost (min. tri godine) prije no što se još jednom vrati u vode svijetskih oceana. Jegulja je zbog svega toga jedna od najtajansvenijih riječno – morskih životinja, čiji je curriculum vitae pun nedokučivih i neistraženih enigmi. Poput svih drugih slatkovodnih vrsta jegulje, životni ciklus ovisi o toplim tropskim strujama prema kopnu. Gdje nema takvih struja, kao što je Zapadna obala Južne Amerike, tu nema ni jegulje. Općenito se smatra da europska jegulja ispušta svoju ikru u Sargaškom moru, gdje stiže nakon migracionog puta. Na tom putu ona ništa ne jede tj. živi asketskim životom. Za ilustraciju takvom asketskom životu može navest jedna zanimljivost načina života ljudi u Neretvi;

„... u stara doba su običavali jegulju ubacivati u gustirne ( čatrnje) kao svojevrsnog higijeničara pitke vode, gdje bi proždirala sve eventualne crviće i druge nametnike. Nisu je dohranjivali, a ona je na dnu gustirne ispod kakve kamene ploče postavljene na tri do četiri kamena znala proživjeti i do 30 godina.“

Taj atavistički nagon koji dovodi jegulju do jedinog mrijestilišta europske i američke jegulje, je nešto fascinantno i neobjašnjivo i u toj mjeri nepojmljivo samim tim što ne postoji nijedan dokaz da je nitko ulovio odraslu jegulju u Atlantskom oceanu, na njenom selidbenom putu u Sargaško more. Bez obzira na te nedorečenosti u poznavanju životnog ciklusa jegulje, ona u Sargaškom moru izbacuje po nekoliko stotina tisuća oplođenih jajašaca, iz kojih se izvale plosnate ličinke nimalo nalik roditeljima. Po izvršenoj biološkoj zadaći – roditelji se ne vraćaju u rijeke u kojima su čitav život proboravile jer ugibaju. Ali zato njezine larve (leptocephali) nose tople morske struje tijekom trogodišnjeg putovanja preko Sjevernog Atlantika do Europe. Larve se pretvaraju u riblju mlađ na Kontinentalnoj ploči prije no što se presele unutar kontinenta. Moguće je da jeguljama treba i nekoliko godina da dostignu zrelost u vodama umjerenog pojasa. Ima nekih podataka koji ukazuju na to da su neki veliki primjerci zrelih ženki jegulje stariji od 20 godina, jegulja koje naseljavaju područje dele Neretve.