Neretvanska budućnost: Sol i ambrozija?
Kategorija: Vijesti Napisao/la Administrator Hitovi: 2945
Snažna i silopadna Neretva zapela je naravno za oko bivšoj naddržavi kojoj je trebalo struje da rasvijetli narode i narodnosti. Izgrađene su hidrocentrale Rama, 
Jablanica, Grabovica i Salakovac sjeverno od Mostara, potopljena su plodna polja a pučanstvo iseljeno i to, vidi vraga, uglavnom hrvatsko pučanstvo. Tako je primjerice Rama koja je oduvijek bila izvorište hrvatstva - pa i Gospa Sinjska odanle potječe – po drugi put u povijesti opustošena, načinom u stvari genocidnim. Na tribini je prikazan film Hajrudina Krvavca iz toga herojskog doba koje je započelo svršetkom pedesetih i nastavilo se do osamdesetih, a likom i riječju svjedočio je nazočnima dr. Srećko Božičević, hidrolog i speleolog koji se za studentskih dana a zatim i godinama poslije kretao tim područjem, radio, spuštao u spilje i vidio podzemlje u svim svojim lijepim i zastrašujućim oblicima.
Danas je dr. Božićević jedan od onih koji dramatično upozoravaju da se ne smije igrati s krškim vodama i njihovim tokovima, te da su "Gornji Horizonti" opasni po Neretvu (ali ne samo Neretvu), opasni po ljude i opasni po hrvatsku državu. I on je , kao i uvodničar Ante Beljo, protivnik preusmjeravanja voda iz slijeva rijeke Neretve u slijev Trebišnjice kako bi se izgradile nove (tri) hidrocentrale a Hrvatskoj dobacila kost u obliku Dubrovnika 2 – ne zato da bi se Hrvatskoj pomoglo nego zato što vode iz spomenute strujne trilogije nekamo moraju otjecati, a mogu samo kroz Hrvatsku i samo u hrvatsko more. I Beljo i Božičević poznaju međunarodnu konvenciju o vodama koja ne dopušta preusmjeravanje voda iz jednoga riječnog slijeva u drugi, ali to ne znaju hrvatski političari (koji ionako ništa ne znaju) pa su napravili sporazum – ali ne sa državom BiH nego sa tzv. Republikom srpskom, odnosno preusmjerili kontakte s prave adrese na genocidni enitet. A da su i sada namjere genocidne, pokazat će se u nastavku ovoga teksta. Sporazum je u ime Hrvatske elektroprivrede potpisao stanoviti Koračević koji pojma nema ni o struji ni o geologiji, a s druge strane direktorica srpskoga entiteta.
Što je gore a što dolje
KonvencijaI Beljo i Božičević poznaju međunarodnu konvenciju o vodama koja ne dopušta preusmjeravanje voda iz jednoga riječnog slijeva u drugi, ali to ne znaju hrvatski političari (koji ionako ništa ne znaju) pa su napravili sporazum – ali ne sa državom BiH nego sa tzv. Republikom srpskom, odnosno preusmjerili kontakte s prave adrese na genocidni enitet.Riječ je dakle o Gornjim Horizontima koji su se okomili na jadnu, već posve izbetoniranu Trebišnjicu, za razliku od "Donjih Horizonata" koji sišu vodu iz golemoga Bilećkoga jezera a na
tu je transfuziju priključen i Dubrovnik 1. Nesretna je Trebišnjica rijeka ponornica, malo teče površinom, malo podzemljem, a da bi služila svrsi suvremenih štetočinja željnih energije (odnosno novca) njezino je korito betonirano. Tako je kršu zadan pakleni udarac, premda postoji slutnja da ispod betona i nadalje teče voda – ali to nitko ne zna. Ono što se zna jest da velik dio vode opisane rijeke Trebišnjice otječe prema zapadu Popova polja koji je već u FBiH a zatim u Deransko jezero i u – Neretvu, ali te vode koje dolaze do Neretve sve su slabije, kao i one koje na drugoj strani podzemljem dolaze do Rijeke Dubrovačke (čuvena Ombla).
Da vidimo prvo što se događa Neretvi i zašto joj treba što više vode. Njezino je ušće, naime, metar i pol ispod razine mora i ako rijeka nije dovoljno snažna da odgura more – eto nevolje, eto soli i bljutave vode koja već i bez hrvatsko-srpskih opakih energetskih planova u dubinskom sloju Neretve dopire do Metkovića, a ako planovi budu ostvareni bit će i do Čapljine. Oduzimanjem voda iz lijevih pritoka Neretve (poput Bune, Bunice itd koje dobivaju snagu iz ponora u Nevesinjkom polju, itd.) ali i krađom izvora iz ponora u Popovu polju, Neretva niže od Mostara ostaje bez blagoslovljenih valova od kojih živi i snaži se. Jednom riječi: dok su Donji Horizonti tek ponešto naudili Neretvi, suvremeni Gornji Horizonti žele ju uništiti, i rijeku i dolinu, i ribe i ljude,a nestat će i oštriga u Malostonskom zaljevu. A Dubrovnik ? Dubrovnik će stajati i dalje gdje je oduvijek bio, grad. A kako će voda doći do buduće ( ne će valjda) hidrocentrale Dubrovnik 2 ? Pa opet će raditi krtice i nemilosrdno kopati utrobom krša jer će se graditi novi prokop usporedan(!) s onim prokopanim odavno za Dubrovnik 1.
Zemljopis i nešto povijesti
Posve mi je jasno da i uz ovaj napis treba imati u rukama zemljopisnu kartu, kao što su ju imali pred sobom (i pred publikom ) predavači na tribini. Većina Hrvata ne zna zemljopis 
svoje povijesne baštine, a ni sama povijest im ne ide najbolje. Daytonski zemljopis ionako je još složeniji premda privremen, a on kaže da tzv. republika srpska ne krade vode samo Hrvatskoj nego i hrvatsko-bošnjačkom entitetu, odnosno hercegovačko-neretvanskoj županiji kojoj pripada sjeverozapadnio dio Popova polja, kao što je rečeno. A da bi se vidjelo koliko je i gdje sve taj gornjohorizontski prljavi plan već realiziran, doista treba uzeti u ruke i zemljovid i povećalo da se razumije kamo vode ti silni tuneli, od jezera do jezera, od polja do polja, i gdje će biti brane i nove betonske zidine. Bez obzira prema prirodi, prema kršu, pa tako nije poznato ni što će se dogoditi na Ombli, niti su Hrvatske vode – točno tvrdi treći govornik na tribini Ivica Puljan , urednik Metkovskoga vjesnika – ugovorile monitoring s komšijama koji preko Dubrovnika 2 nastoje samo riješiti svoj problem u vrijeme visokih voda pa će im hrvatsko tlo poslužiti kao kanalizacija a zauzvrat će Hrvati dobiti nešto malo struje. Tko će tu zaraditi, može se (ne samo) naslutiti. Beton nije skup. I financijeri su poznati: jedan od njih sin bivšega šefa Generalštaba JNA, drugi – poduzeće iz Kanade koja je u ratu zdušno pomagala Hrvatskoj a njezini časnici lagali u Haagu. Velik će se novac vrtjeti za hidrocentrale "Gornjih obzorja"...
Balian: Apokalipsa
Apokaliptična slikaApokaliptična slika hrvatskoga juga nije više priča za malu djecu. Izgledna je kamena pustinja obrasla na refule ambrozijom, ljudi se razišli Hrvatskom ili tuđinom, samo nešto ih ostalo da rade u solanama ondje gdje su sada mandarine.Jedan je predavač na tribini stigao iz Bosne. Prof. dr. Dalibor Balian sa Šumarskoga fakulteta u Sarajevu, čovjek stamen i odlučan, ustvrdio je da se glede novaca radi o – pranju novca. Nego gdje će se bolje oprati novac nego u tamnim vilajetima? A glede posljedica nesretnih horizonata također je posve jasan: istočnu Hercegovinu očekuje apokalipsa velikih razmjera. Nije to zaključio iz ureda na svome fakultetu, nego iz uvida u zbilju na terenu, a zbilja kaže da se kobne promjene ne vide odmah nego nakon nekoga vremena, da se i te kako već vide na "starim" zahvatima (Bileća, Jablanica) gdje je poremećeno zagrijavanje vode i truje se
vegetacija, da hidrosustav koji je smatran najstabilnijim u Europi teško pati, da bi mogli iščeznuti lijepi krajolici, da na najvišoj točki Gornjih obzorja (Zalomka kod Nevesinja) ima sve manje snijega a sve više glodavaca i mišje groznice, da u Hutovu kao najnižoj točki ima sve više magle i ambrozije, da se u Čapljini love cipli i da sve manje hladne vode dopire do Hrvatskoga mora.
Apokaliptična slika hrvatskoga juga nije više priča za malu djecu. Izgledna je kamena pustinja obrasla na refule ambrozijom, ljudi se razišli Hrvatskom ili tuđinom, samo nešto ih ostalo da rade u solanama ondje gdje su sada mandarine.
Koji je krajnji cilj
Dopustite autoru ovoga napisa da bude osoban: kada sam prije više od dvadeset godina javno i bez uljepšavanja preko isto tako javne televizije rekao da nas srpska agresija tjera u rat i da će rat biti prljav i dugotrajan – smijenilo me. Tako i sada velim, ne jedini, da se i ovaj put radi o podmuklom planu koji se provodi bez oružja, a krajnji mu je cilj prorijediti hrvatsko pučanstvo na jugu Hrvatske, te nije slučajno predavanje završeno stihovima pjesme "Raselit nas triba...", kao što nije neprozirno da se radi o teritorijalnim pretenzijama koje se ne zaustavljaju na klečkom rtu i školjevima nego sve očitije otkrivaju posezanje za hrvatskim tlom od Cetine do Boke kotorske, uključujući potonju. A što radi tzv. hrvatska politička elita? Međusobno se prisluškuju, umjesto da dolaze na tribine kao što je ova o kojoj pišem i – slušaju.
Hrvoje Hitrec
Izvor:http://www.hkv.hr