Delta Neretve i njena tradicija
Ljudi su živjeli u delti Neretve poštujući neprestane mjene koje uvjetuju vode Neretve, kako tijekom prošlih stoljeća, tako i danas. Ne tako davno, intezivnije u XIX. stoljeću, počelo se s melioracijama močvarnih područja delzte i prilagođavati je svojim potrebama. Prvi oblik agromelioracija bio je tzv. „jendečenje“. Taj naziv u neretvanskom žargonu podrazumjeva prokopavanje kanala kako bi se osušilo močvarno tlo, čime se povećavao nivo površina koje nisu pod utjecajem vode, odnosno stvarala bi se obradiva površina. Lov, ribolov, uzgoj stoke, uzgoj vinove loze i obrađivanje škrtog, aluvijalnog tla, to je bio način života u delti Neretve do prije pedesetak godina. Opsežne melioracije završene 60-tih godina XX. stoljeća donijele su iznimno velike promjene u samim kulturama koje su se počele uzgajati (mandarine) i životu lokalnog stanovništva.
Tradicijsko graditeljstvo donje Neretve predstavlja dio spomeničke baštine ovoga kraja. Brojna, raštrkana sela imaju svoje posebnosti: kamene kuće pokrivene kamenim pločama, gospodarske prostorije (pojate), uski prolazi popločani kadrmom. Tradicijsko graditeljstvo je ugroženo jer se stare kuće napuštaju i postaju ruševine ili se pak neprikladno pregrađuju i dograđuju. Nova izgradnja napušta tradicijski oblik. U naseljima se posebno ističu župske crkve s starim grobljima. U starim urbanim centrima delte, Opuzenu i Metkoviću, postoje tradicionalni oblici starih građevina koje treba maksimalno zaštiti iz poštovanja prema izgledu i rasporedu koji su imali stari graditelji.
